Pri razmišljanju o početku izrade makete, svaki modelar, prije ili kasnije, doći će na pitanje: “Koje ću tračnice koristiti za izradu makete?”
Izbor tračnica današnjih proizvođača je ogroman, te se zaista nije lako odlučiti. Tema ovog teksta nije prikaz svih mogućih tračničkih sustava, nego moje osobno mišljenje koji bi sustav bio najoptimalniji – uzevši u obzir kvalitetu, dostupnost, cijenu i geometriju. Moja iskustva su ponajviše vezana uz HO (1:87) proizvođače, pa je i ovaj tekst o tom mjerilu.
Piko (www.piko.de) je proizvođač modela iz bivšeg DDR-a. Proizvodili su igračkastu liniju start setova i modela za djecu i početnike, iako su i tada imali liniju proizvoda zvanu Classic, koja se sastojala od kvalitetnih modela.
Tadašnje Pikove tračnice bile su igračkaste i nekvalitetne. Šina uopće nije imala profil poput prototipske, već je bila od lima savijenog u pravokutni oblik! Zazor između dviju spojenih tračnica bio je sve, samo ne točan, tako da je vožnja bila eratična.
Sve se mijenja nakon ujedinjenja Njemačke, tj. početkom devedesetih. Piko radikalno mijenja politiku i proizvodni program. Dvije najveće novosti, koje su vjerojatno omogućile Piku da se uspješno bori u tržišnoj utakmici s renomiranim zapadnoeuropskim proizvođačima su Hobby linija modela, te A-Gleis tračnički program.
Upravo je ‘A-Gleis’ program tema ovog teksta. Piko je na tržište tada izbacio moderan, elementima bogat sustav, koji je cijenom i kvalitetom preuzeo solidan dio tržišta. Pa, pogledajmo glavne karakteristike tih tračnica.
Materijal od kojeg je napravljena Pikova šina je od nickel-silver materijala. Po mojem je iskustvu ova legura možda i najbolja od svih široko dostupnih tračnica. Potpuno je ‘rust-free’, te je za čišćenje dovoljna meka krpica. Primjerice, razvikani Peco code 100 koristi sličan materijal, koji ipak s vremenom poprimi patinu koju je moguće skinuti tek s gumicom za čišćenje. Ista je stvar s Mehanom i Limom, te Fleischmann Profi tračnicama. Ovo smatram velikim plusem Pika!
Još jedna prednost ‘A-Gleisa’ je velik izbor skretnica. Trenutno ih u ponudi imaju čak devet: lijeva, desna, križna, troputna, Y skretnica, te četiri vrste skretnice u zavoju! Dva križanja, zakrivljene tračnice u pet radijusa, šest različitih ravnih sekcionalnih tračnica, te flexi tračnica zaokružuju ovaj dobro zamišljeni sustav.
Primjerice, Mehano i njihova novija serija nickel-silver tračnica ima samo dvije skretnice, lijevu i desnu, a razvikani Roco geoLINE program nudi samo šest skretnica. Naravno, profesionalniji tračnički programi, kao RocoLine ili Peco Streamline nude još i više elemenata, ali im je i cijena osjetno viša.
Kvaliteta Piko geometrije je i u laganom korištenju elemenata pri projektiranju staničnih kolosijeka i „crossovera“. Velik broj primjera, koje sam i sâm uspješno koristio, nalaze se na ovom linku.
Još jedna prednost Pika je i dobra zastupljenost po dućanima širom Europe, te niža cijena u odnosu na konkurenciju.
Naravno, nije sve idealno ni kod Pika. Ove su tračnice Code 100, što znači da imaju visinu šine 2,5 mm. Prava, prototipska tračnica, smanjena 87 puta na HO sustav, bliža je Code 83 ili Code 75 tračnicama, koje imaju visinu 2,1 ili 1,9 mm. Iskusni modelari, kojima je važna realnost izgleda i u visini tračnice, radije će koristiti Roco ili Peco tračnice s nižom visinom šine. Piko je zadržao Code 100 tračnice kako bi bili potpuno kompatibilni sa svim vozilima na tržištu, dakle i onim starijima, koji imaju visoke vijence na kotačima i ne mogu voziti na nižim tračnicama. No njihovi su inžinjeri smanjili širinu gazne površine šine, tako da vizuelno pruga izgleda realnije nego kod ostatka Code 100 konkurencije.
Jedan od nedostataka koji sam primijetio tijekom korištenja ovih tračnica na maketi je i nedostatak robusnosti nekih dijelova skretnica. Pokretni jezičci skretnice (eng. point rails) napravljeni su od nešto mekšeg lima, koji se pri prolasku teže lokomotive malo izvije, te vozilo blago poskoči. Ova greška ni u jednom slučaju nije bila dovoljno izražena da lokomotiva iskoči, ali nakon nekog vremena počne smetati. Srećom, taj se nedostatak najviše manifestira na samo jednoj skretnici, zakrivljenoj, barem po mom iskustvu. No ostaje činjenica da je na Peco skretnicama, koje također koristim na maketi, ovo proizvedeno puno kvalitetnije i čvršće.
Srcište ‘A-Gleis’ skretnica je plastično, tj. izolirano od protoka napona. Ova činjenica nam govori da su Piko skretnice ‘DCC friendly’: gotovo je nemoguće vožnjom lokomotive kroz skretnicu izazvati pojavu kratkog spoja, čak i kod ‘rezanja’ skretnica. Ja ih koristim na svojoj digitalno upravljanoj maketi bez ikakvog problema. No, činjenica je da na petnaestak milimetara srcišta NEMA dovoda napona na kotače lokomotive! To za vlasnike npr. dvoosovinske manevarke ili kratke parnjače znači vožnju s trzajima, ili čak i potpuni gubitak napona i zaustavljanje na skretnici.
Dakle, da rezimiramo: Peco ‘A-Gleis’ program ima solidnu cijenu, bogat izbor elemenata, pametnu geometriju i vrhunsku nickel-silver leguru. Moguće ga je kupiti i u nama bližim hobi trgovinama, kao i u većini Internet dućana. Minus mu je nedostatak robusnosti pri pojedinim skretnicama, te visina šine koja će odbiti iskusne graditelje makete.